Dakle, glasine se vrte poput perilice rublja na brzim ciklusima: Mohamed Salah je navodno dogovorio dvogodišnji ugovor s Trabzonsporom. Brojke koje se iznose su zamamne – 17 milijuna eura godišnje, bonus od 5 milijuna eura i smanjenje prodaje dresova za 20 posto. Ako vjeruješ u to, imam most u Istanbulu da ti ga prodam. Ali recimo, argumenta radi, postoji zrno istine. Cijela ova saga smrdi do neba, i to ne zbog Salahovog losiona poslije brijanja.
Tko to zapravo plaća?
Prvo, razgovarajmo o slonu u sobi: odakle, dovraga, dolazi taj novac? Trabzonspor nije Real Madrid ili Man City. Nemaju rupu bez dna naftnog novca ili globalnu bazu obožavatelja koji bičuju košulje u svakom trgovačkom centru. Odgovor, kao što će vam svaki turski nogometni navijač reći, su državne banke i korporacije. Govorimo o tome da se novac poreznih obveznika usmjerava u nogometne klubove. U većini zapadnih zemalja to ne funkcionira tako. Ne vidite da njemačka vlada spašava Schalke (dobro, ne izravno) ili da španjolska država isplaćuje Messijeve plaće. U Turskoj je druga priča. Vlada ima dobar odnos s određenim klubovima, a čini se da je Trabzonspor posljednji korisnik. Ne radi se o raspodjeli bogatstva; radi se o tome koga poznaješ.
Erdoganova veza i Kante presedan
Sjećate li se kad se N'Golo Kantea povezivalo s Fenerbahceom? Pričalo se da je sam Erdogan pomogao progurati taj transfer. Sad navodno Salah hvali Erdogana za njegovu pomoć. Ovdje se ne radi samo o nogometu; radi se o politici. Turski predsjednik ima dugu povijest korištenja nogometa kao alata za meku moć i domaću popularnost. Ako se može vidjeti da dovodi globalnu superzvijezdu poput Salaha u turski klub, to je velika PR pobjeda. Nije bitno što Salah nije završio u Betisu ili gdje već – poanta je da se ti poslovi često sklapaju na najvišim razinama vlasti. To bi svakog navijača trebalo izazvati nelagodu.
Zašto Trabzonspor? Trabzon-Rize mafija
Postoji dublji kulturni i politički razlog zašto je Trabzonspor klub u pitanju. Regija Trabzon-Rize proizvela je neproporcionalan broj turske političke elite. To je izazvalo ogorčenje u ostatku zemlje, koji gleda na crnomorsku publiku kao na povlašteni tretman. Sjećate li se prvenstvene sezone Trabzonspora prije nekoliko godina? Potpora koju su dobili od političke klase bila je toliko očigledna da je bila gotovo komična. Nisu to ni pokušali sakriti. Dakle, kada čujete za meganovčani ugovor za Salaha, ne radi se samo o nogometnim ambicijama; radi se o regiji i njezinim elitama koje pokazuju mišiće. I nemojmo zaboraviti stereotip o izvođaču radova iz Karadenizlija – pohlepnom, korumpiranom prevarantu koji se obogatio na Erdoganovom građevinskom bumu. Nogomet je samo još jedna arena u kojoj se igra ta reputacija.
Vrijedi li prodaja košulja doista 20%?
Idemo brzo izračunati. Smanjenje prodaje košulja od 20% zvuči puno, ali vjerojatno nije tako unosno kao što mislite. Klubovi rijetko ostvaruju veliku zaradu na individualnoj prodaji dresova jer proizvođači uzimaju veliki rez. Osim toga, koliko dresova Trabzonspora vidite izvan Turske? Salahova globalna privlačnost mogla bi pomaknuti nekoliko dodatnih jedinica, ali sumnjam da je to dovoljno za pokrivanje njegove plaće. Ova se klauzula čini kao zaslađivač, način da posao izgleda održivije nego što jest. I budimo realni: ako kupujete košulju od nasumičnog prodavača na ulici, vjerojatno je ionako lažna. Kvaliteta je često ista, ali klub od tog novca ne vidi ništa.
Smrad korupcije nadvija se nad svime
I Trabzonspor i Galatasaray imaju dobar dio mutnih poslova. Turski nogomet prožet je lošim financijskim upravljanjem, lažnim transferima i političkim uplitanjem. Dakle, kada ovakva priča pukne, teško je to uzeti zdravo za gotovo. Teorije zavjere protiv Galatasaraya kruže okolo, ali istina je da je cijeli sustav pokvaren. Navijači drugih klubova s pravom se ljute. Njihov novac poreznih obveznika koristi se za financiranje taštinskih projekata za političare i šefove klubova. A ako Salah i završi u Trabzonu, to neće biti zbog bogate povijesti kluba ili strastvenih navijača – bit će to zato što je to učinio netko s dubokim džepom i dubljim vezama.
Dakle, što je za ponijeti? Ne vjerujte reklamama. Ova glasina je vjerojatno besmislica, ali čak i da nije, simptom je svega što nije u redu s modernim nogometom. Igra je preplavljena novcem, a prečesto taj novac dolazi iz sumnjivih izvora. Kao navijači, trebali bismo postavljati pitanja, a ne samo sliniti nad vijestima o transferima. A ako sljedeće sezone vidite dres Trabzonspora sa Salahovim imenom, dobro pogledajte tko ga je platio.
From the LISIMKE shop
Kits that fit this story
Is the Salah to Trabzonspor deal actually happening?
Probably not. This smells like a classic rumour designed to generate headlines. There's no credible confirmation yet, and the financial details seem unrealistic for a club like Trabzonspor.
Why are people accusing Trabzonspor of using state money?
Because in Turkey, state banks and corporations often bankroll football clubs. Trabzonspor has benefited from such support, especially under the current government, which critics say is a misuse of taxpayer funds.
What's the deal with the 20% shirt sales clause?
It's a common sweetener in transfer negotiations, but it's rarely as lucrative as it sounds. Clubs don't make as much from shirt sales as fans think, and a 20% cut might not cover a player's wages.
How does Erdogan factor into all this?
Erdogan has a history of involving himself in high-profile football transfers, like the rumoured Kante to Fenerbahce deal. It's a way to boost his popularity and project soft power.
Why is there so much resentment toward Trabzonspor?
The Trabzon-Rize region is overrepresented in Turkish politics, leading to accusations of favouritism. Trabzonspor's recent championship was seen by many as benefiting from political support, which didn't sit well with other fans.